Let’s bring to our minds the fact that the idea of the term design was first introduced to the Croatian language in the late 1960’s.
These years were marked by an intensive struggle to position the design practise in the real circumstances of mass production, with emphasis on the integration of artistic and technological skills into the production process.
In the meantime, many strong changes in the local political and social context happened, which influenced the Croatian production sector, which for this reasons couldn’t remain constant.
Apart from this, today we again have the chance to whitness the appearance of a new, more positive surrounding, characterized by the renewal of the relationship between the designer and the industry and also new thoughts on the role of the design practise in Croatian society.
In this context, on one side we can see the industry, announcing public contests, inviting designers to collaborate, and designers on the other side, responding quickly with successful solutions.
Speaking of domestic market in general, it could be described as a quiet little space, from the more “global” point of view, with two dominant production sectors – food and furniture industry.
It isn’t therefore surprising that the most successful examples of collaboration between designers and industry are deriving exactly from the previously mentioned sectors.
Here I will mention the company Kvadra which has accomplished a worldwide success, by launching new sofas and chairs, which they have developed with Croatian designers, for the domestic and foreign market.
On the other side, it is more and more evident that there is a growing number of young designers as self-producers. For them, this choice how to work, represents a huge challenge in trying to self-produce and self-promote. Very often they work completely alone, carrying all the costs of production and promotion.
A young Croatian product designer Ana Tevsic, who managed to promote her work successfully in the international London fair Tent, said that the most difficult problem she constantly faces is a lack of craftsmen or small companies who are willing to help her to develop ideas into prototypes and small series of products.
Matea Topic, also one of the Croatian successful young designers claimed that she has learnt with time to compromise between her wishes and actual possibilities, which can in fact result with some new discoveries, useful for further product development![1]
To conclude this short story, I could say that in Croatia we can also notice this growing social phenomenon of the appearance of young designer self-producers, working mostly in the local context.
This local context should be the greatest source of inspiration and possibilities for designers to contribute with new ideas to the material world. This is the area in which lies the opportunity to be unique and local. It is I think the best way to help the domestic design scene to survive in the global context.
Ana Perkovic is a lighting designer, researcher in industrial design and PAD’s correspondent from Croatia.
Bibliography
Margolin, V. & Vukic, F. (2009). Croatian design now/Hrvatski dizajn sad. Zagreb, HR:UPI-2M plus.
Vukic, F. (2003). Od oblikovanja do dizajna. Zagreb, HR: Meandar.
Sažetak Gledano iz povijesne perspektive, mnogobrjoni razlozi, u kontekstu hrvatskog dizajna i proizvodnje, svjedoče u prilog činjenici kako nije bilo moguće ostvariti kontinuiranu suradnju na relaciji dizajner- industrija.
Usprkos tome, danas svjedočimo okolnostima koje su rezultirale pozitivnim pomacima na području tog dijaloga, kao i pojavom novog socijalnog fenomena iniciranog od strane mladih „dizajnera poduzetnika“ koji samoinicijativno proizvode i promoviraju svoje proizvode.
Podsjetimo se činjenice kako je pojam dizajna kao disciplinske prakse u hrvatskom jeziku zaživio 60-ih godina prošlog stoljeća.
Te su godine obilježene intenzivnim naporima pozicioniranja dizajna u realne okvire masovne industrijske proizvodnje, s naglaskom na interdisciplinarnosti, odnosno pokušajima integriranja umjetničkih i tehnoloških znanja u sve faze proizvodnog procesa.
Hrvatski je proizvodni sektor tokom minulih godina prolazio kroz nebrojene društveno – političke transformacije, zbog kojih se kontinuirana proizvodna praksa nije uspjela održati.
Unatoč prethodno navedenim činjenicama, danas ponovo svjedočimo pozitivnijim okolnostima, unutar kojih se obnavljaju zapuštene dizajnersko-industrijske veze i otvaraju pitanja redefiniranja uloge dizajna u hrvatskom društvu.
U tom kontekstu, s jedne strane primjećujemo pojavu dizajnera koji svojim idejnim rješenjima uspješno odgovaraju na zahtjeve domaćih tvrtki, koje ih putem javnih natječeja pozivaju na suradnju.
Kada govorimo o domaćem tržištu, ono je, gledajući u svjetskim razmjerima maleno, sa već tradicionalno dominantnom prehrambenom i drvno-preradživačkom industrijom. Stoga ne iznenađuje činjenica da upravo iz tih sektora dolaze najuspješniji primjeri novih suradnji sa dizajnerima.
Pritom vrijedi svakako istaknuti primjer tvrtke KVADRA, koja je svojim novodizajniranim sofama i foteljama postigla međunarodni uspjeh i osigurala dominaciju na domaćem tržištu ojastučenog namještaja, kao i proboj na svjetsko tržište.
S druge strane, sve je izraženija pojava mladih „dizajnera-poduzetnika“, koji otvaranjem vlastitih obrta hrabro ulaze u borbu za samoostvarivanjem, kroz koju nerijetko samostalno prolaze sve faze složenog kreativnog procesa., od ideje, preko realizacije prototipa, pa sve do proizvodnje mini serija prema zahtjevima naručitelja.
Jedan od ključnih elemenata u prepoznavanju mladih kreativaca jest i njihova sposobnost samopromocije, odnosno nastupa pred potencijalnim investitorima i ciljanom skupinom potrošača.
Produkt dizajnerica Ana Tevšić, koja je neke od svojih proizvoda uspješno promovirala na londonskom sajmu TENT, najvećim problemom u praksi smatra nezainteresiranost tvrtki i malih obrtnika za investiranje u razvoj vlastitih idejnih rješenja.
Slično razmišlja i Matea Topić, također mlada produkt dizajnerica, koja bitnim elementom pri realizaciji svojih ideja smatra spremnost na kompromise unutar okvira vlastitih želja i realnih mogućnosti, prilikom čega ipak uspjeva pronalaziti nove izazove koji je nerjetko dovedu do neočekivanih zanimljivih rješenja.
Kao nezaobilazne kanale samopromocije, mladi dizajneri najčešće koriste drušvene mreže, poput facebook-a, te vlastite web stranice u sklopu kojih također nude mogućnost kupnje vlastitih proizvoda.
Zaključno, primjećuje se da je i hrvatsku dizajnersku scenu zahvatio globalni socijalni fenomen koji u prvi plan stavlja „dizajnera-poduzetnika“ kao glavnog aktera i „glasnika naroda“, jer upravo su različiti konteksti iz kojih dizajneri dolaze, neiscrpno vrelo poticaja i prilika za stvaranje novih materijalnih vrijednosti.
Ne zanemarujem pritom niti netom probuđeni odnos dizajnera i industrije, te smatram vrijednim praćenje razvoja dijaloga na toj relaciji.
Činjenica je da mladi dizajneri mogu mnogo naučiti od starijih, iskustvom bogatijih kolega, dok bi se stariji pak trebali ugledati na njihov entuzijazam, dobru volju i upornost koji se vrlo lako izgube u životnoj trci za uspjehom.
Konstantno samopreispitivanje , učenje i dijalog vidim kao ključne elemente za održanje profesije dizajna u Hrvatskoj, jer dizajneri, kao nositelji ideja imaju priliku utjecati na društveni kontekst u kojem žive i kojeg bi trebali koristiti kao glavnog suradnika u vlastitom radu.
Literatura
Margolin, V. & Vukić, F. (2009). Hrvatski dizajn sad. Zagreb, HR:UPI-2M plus.
Vukić, F., (2003). Od oblikovanja do dizajna. Zagreb, HR: Meandar.
Razgovor sa Mrs Ana Tevsic (produkt dizajner) and Mrs Matea Topic (produkt dizajner)
